Prvi put sam osetila znacenje izreke: ,,Lubav je slepa". Sta moze jedna zalubljena devojcica da zna o ljubavi prvi put. Prvi put uci i ne ponavlja vise.
Osetila sam toliko bol od strane jednog decka,kojeg sam volela vise od sebe same. Volela sam ga tako drsko i sebicno,da sam zaboravila sve svoje prijatelje,sve sam zapostavila zbog njega i skolu i drugarice,sve. Drugi su mi govorili da se udaljim od njega,da nije za mene,da je klosar,debil,da me ne zasluzuje.. Ali sta to vredi pricati nekoj devojci koja je zaljubljena svim svojim bicima u njega,koja je bila slepa pored zdravih ociju. Koja je znala samo za rec ljubav i srecu tad. Kojoj nisu bila bitna tudja misljenja i komentari.
Puno je bilo suza zbog njega,puno neprospavanih noci,puno,bas puno... Hajde da mi je pokazao da me bar voli,da se borio za mene,ne bi mi bilo zao..ali nije. Uzalud koliko se ja borila za nas,njega to nije zanimalo. Bio je i on sebican. Voleo je sebe samo,a mene mozda jeste,ali ne kao devojku,vec kao drugaricu,mozda ne i tako. Sta znam... Ne znam njegova osecanja jer nikad mi nije priznao do kraja kako jeste. Krio je od mene sta oseca,lagao me je,pravio budalu od mene. Koristio je to sto sam luda za njim i nisam znala da se kontrolisem. Bila sam opsednuta njim. Tim imenom,koje danas ko god da izgovori,prodje milion uspomena.
Svaka pomisao na nas tera me na suze opet,ali svaki put sebi kazem: ,,Ne,nemoj da si pocela..". I uspevalo mi je par puta iskreno,ali dalje nisam mogla. Lakse mi je da se isplacem jer tuga ta treba da se ugusi od suza skroz. Nadam se da ce uskoro jer ovako vise ne mogu. Nedostaje mi nekad,ali kazem sebi: ,,Ne dosta je!".